Sigurnost ambalaže za hranu

Sadržaj standarda higijene pakiranja hrane nije savršen

(1) Materijali za pakiranje zdrave hrane trenutno nemaju jedinstveni domaći standard, ne formuliraju se jedinstvene, standardizirane performanse materijala za pakiranje zdrave hrane, a samo u malom broju proizvoda u standardnim pravilima, kao što su fleksibilna pakiranja plastične kompozitne folije, vrećice, suhi ekstrudirani spojevi, 'indikatori ostataka otapala' u odgovarajućim odredbama.

(2) Većina higijenskih standarda materijala za pakiranje hrane trenutno nije primjenjiva na sve više vrsta ambalaže za hranu. Različite zemlje primjenjuju odredbe o otkrivanju ostataka otapala. U GB/T10004 iz 2008. o pakiranju plastičnih kompozitnih folija, vrećica, suhih ekstruzijskih smjesa, 'glavne odredbe u standardnoj količini ostatka otapala nisu veće od 5 mg/m2, ali nije specificirano o kojoj vrsti otapala se radi. Količina otapala u rasponu od 5 mg/m2 također nije detaljnije podijeljena. Nacionalni zdravstveni standard također zabranjuje korištenje otpadne plastike kao sirovine za proizvodnju plastičnih spremnika za hranu. Međutim, postoji i veće prikrivanje štetnosti, jer se industrijske sirovine izrađuju od plastičnih spremnika za hranu. Za standardni indeks plastične ambalaže koji je prelabav, nacionalni odbor za standarde trenutno radi na ažuriranju i poboljšanju standarda.

(3) Većina standarda za proizvode ambalažnih materijala ne samo da se odnosi na zahtjev za detekciju ostataka otapala i opisuje neke jednostavne senzorske pokazatelje, poput materijala za pakiranje koji ne smije imati specifičan miris, tekućine za namakanje u ambalaži ne smije imati specifičan miris itd., već ne postoje ni specifični kvantitativni zahtjevi. U procesu proizvodnje ambalaže za hranu neizbježno su prisutna rezidualna otapala. Kod gravure tiska plastičnih kompozitnih materijala i postupka suhog nanošenja otapala, potrebno je koristiti puno organskih otapala poput toluena, etil acetata i etil ketona itd. U skladu sa zahtjevima procesa, otapalo u procesu proizvodnje mora isparavati, ali iz različitih razloga u stvarnoj proizvodnji uvijek će biti više ili manje nepotpuno hlapljivog otapala, poznatog kao rezidualna otapala. Rezidualna otapala su kombinacija nekoliko vrsta otapala, obično kada je sadržaj rezidualnih otapala ispod određene granične vrijednosti, ljudsko osjetilo mirisa ne može osjetiti njegovu prisutnost, ali visoka razina ostataka otapala može se osjetiti. Na primjer, PVC (plastična folija) uzrokuje jake posljedice raka u kućanstvu. 《GB9681— Standard za zdravstvenu ispravnost PVC folije za pakiranje hrane iz 1988. godine 'u posebnoj odredbi, sadržaj monomera vinil klorida je manji ili jednak 1 mg po kilogramu. Sastav monomera vinil klorida sadržan je u PVC prozirnoj foliji, nakon čega dolazi do kancerogenosti za ljudsko tijelo. Europska unija, Sjedinjene Američke Države i Japan zabranili su upotrebu ovog proizvoda u hrani. Ažurirano je nekoliko puta, ali uglavnom kako bi se promijenili neki od ovih parametara. “ Događaji vezani uz prozirnu foliju i tijekom cijelog procesa; Još jednom je otkriveno da su relevantni standardi naše zemlje izdali zastoj u radu. Stoga je nužno razviti kvantitativni indeks za otkrivanje ostataka otapala u materijalu za pakiranje hrane.